Bajke

Do danas prevedene na sedamdesetak jezika, bajke brace Grimm sigurno su najpoznatije djelo napisano na njemackom jeziku. Uz njih su odrastale generacije djece diljem svijeta, sve dok nisu postale sastavni dio kolektivne maste. Princeze i kraljevici, carobnjaci i vjestice, dobre vile i zle macehe te najrazlicitije zvijeri i uvijek brbljave zivotinje nastanjuju jedan fantastican svijet bez kojega bi nase djetinjstvo a potom i roditeljstvo, bilo potpuno nezamislivo. Do 1812 godine kada su prvi put objavljene kao zbirka "Djecjih i kucnih prica," ove bajke bile su sacuvane jedino u usmenoj predaji i najvecim dijelom vuku porijeklo iz njemackog govornog podrucja. Jacob i Wilhelm Grimm nisu trebali daleko istrazivati da bi sastavili glavninu svoje znamenite kolekcije. Vecinu bajki zapisali su kod svojih prvih susjeda, u kuci apotekara Wilda u kojoj su zivjele i cetiri njegove kcerke, medju kojima je i buduca Wilhelmova supruga Dorothea Wild. U sarolikom drustvu koje se okupljalo u vrtu Wildovih, u ljetnoj kucici, a kojem su se znali prikljuciti pripadnici svih slojeva drustva, ukljucujuci i poslugu iz Wildova domacinstva, prepricane su i zapisane u cijelosti neke od najpoznatijih svjetskih bajki. Crvenkapica, Ivica i Marica, Vuk i sedam kozlica spadaju u one koje cine okosnicu zbirke koja je u prvom izdanju sadrzavala 86 bajki. U izdanju iz 1815. godine Grimmove bajke su prosirene za jos sedamdeset novoprikupljenih prica, a u konacnoj verziji iz 1857. ima ih tocno dvije stotine i jedanaest. Jacob i Wilhelm nisu bili prvi koji su odlucili zapisati usmenu folklornu bastinu, ali ono po cemu su braca ostali zapamceni kao inovatori jest nacin na koji su narodnu pripovijest pretocili u knjizevnu formu. Grimmovi su u pisanim verzijama prica uspjeli zadrzati izvorni pripovijedalacki duh, i na taj nacin, uz svoja istrazivanja i biljeske, udarili su temelje modernoj folklornoj znanosti.